Toni: nepodnosliva lakoća samoljublja, Martina Marinković
(Тони:  неподносливата леснотија на самољубието, од Мартина Маринковиќ)
https://booksa.hr/kritike/toni-nepodnosljiva-lakoca-samoljublja
U posljednje vrijeme sve češće razmišljam o autorima i autoricama koji pišu iz perspektive ili fokalizacije likova suprotnog spola, i koliko to zna biti (ne)uspješno. Kristian Novak, primjerice, od regionalnih autora prvi mi pada na pamet kao netko tko je u dva romana veoma uspješno ispisao i bez uklizavanja u klišej okarakterizirao žene; Milenu u Ciganin, ali najljepši i Profu u romanu Slučaj vlastite pogibelji. Pisanje likova suprotnog spola koji će biti dovoljno karakterno izraženi da su u tekstu uistinu vjerodostojni, a da pritom nisu dovedeni do granice karikaturalnosti ili pak svedeni na estetski ispolirano pretjerivanje, kao u slučajevima primjene male ili female gazea, autorima i autoricama, posebice duljih proznih formi poput romana, nije nimalo lak zadatak.
+
WOW Athens Festival
27.03, 18:30 Мојот маж (режија: Марија Маганари)
19:30 Румена Бужаровска (разговорот го води Анастасија Јамали)
Културен центар на фондацијата „Ставрос Нијархос“
+
Για την Rumena Bužarovska ο φεμινισμός δεν είναι ριζοσπαστικός (For Rumena Bužarovska, feminism is not radical)
Румена Бужаровска зборува за книжевноста како политичко делување, за феминизмот во време на подем на авторитаризам, и за тоа зошто настојува да пишува за својата локална публика.
https://www.oneman.gr/onecity/politismos/gia-tin-rumena-buzarovska-o-feminismos-den-einai-rizospastikos
+
The London Book Fair
11.03.2026, 16:00 – 17:00
Literary Translation Centre
Panel: From the Fringes of Europe to the World: The Expansion of Global Literature
+
S „Тоnijevcima“ bez sažaljenja: ROZA, portal za feminističke i lijeve politike
Rekla bih da u mojim pričama često postoji i žena koja, iako je na ivici da doživi otkrovenje, nastavlja da živi po starom. Zbog toga sam dobijala i kritike – da to možda nije feministički, da bi ženski likovi, barem u književnosti, trebalo da se emancipuju i na taj način podstaknu druge žene da učine to isto, budu im inspiracija. Ali stvarnost nije takva
U književnosti već uveliko poznate i proslavljene sjevernomakedonske spisateljice, prevoditeljke i profesorice Rumene Bužarovske postoje pukotine u kojima žene pokušavaju da prežive, ne nužno i da se „oslobode“. Te pukotine javljaju se u jeziku, u tijelu, u međuljudskim odnosima. Junakinje Rumene Bužarovske nijesu heroine u klasičnom smislu, ali nijesu ni pasivne žrtve – one su ogledalo društva koje ih oblikuje.
Njen najnoviji roman „Toni“ otvorio je još jedno neugodno pitanje – pitanje muškosti kao naučenog obrasca ponašanja koji svima nanosi štetu. Dok čitamo ovaj roman, osjećamo bijes, nelagodu, čak i sažaljenje. Ono što sigurno nećemo osjetiti je ravnodušnost.
+
Women of the Year 2025, Harper’s Bazaar Serbia
Spisateljica je izgradila literarni svet koji čitaoca navodi da preispita ukorenjene stereotipe i dinamiku odnosa polova u našem društvu
Rumenu Bužarovsku lokalna publika poznaje pre svega kao autorku britkih priča iz zbirki Osmica, Moj muž i Nikuda ne idem, a ove godine je njen roman Toni u kratkom roku stekao brojne čitaoce i pokrenuo burne rasprave o muškosti na Balkanu. Osim kao spisateljica, Bužarovska radi i kao profesorka američke književnosti, prevoditeljka i esejistkinja, a budući da je njeno bavljenje tekstom analitičko i razigrano, bez obzira na formu, ovi književni svetovi poslužili su i kao osnov za pozorišne predstave i filmove širom regiona. Razgovarale smo upravo o posmatranju i raslojavanju stvarnosti, o žanrovima, prevodima i panelima, o poziciji istočnoevropskih autorki, feminizmu i katarzičnosti humora. Sve to, nadam se, protiv romantizacije i mitologizacije književnog rada.
Srećemo se u jesen, dok trčite između festivala i gostovanja, a život književnika deluje prilično glamurozno sa strane. Kako u stvari izgledaju ta stalna putovanja i neprekidni (verujem slični) okrugli stolovi?
+