Toni, Aleksandra Vujić
Da li vam se nekada desilo da knjigu ne možete da ispustite iz ruku, ali da vas junaci toliko nerviraju da biste je najradije spalili? 
Sredinom prošle godine dobili smo prvi roman Rumene Bužarovske, Toni. Roman je objavila izdavačka kuća Booka nakon više Rumeninih zbirki priča koje smo imali prilike da čitamo, takođe u njihovom izdanju.
Na samom početku, glavni junak je na grčkoj plaži sa, čini se, suprugom i sinom. Kroz njegove misli i njihove dijaloge shvatamo da on tu ženu mrzi, da žena voli i pazi sina, a da je Toni negativna slika stereotipnog Balkanca koji ne mari previše za porodicu, čak svoju partnerku mrzi, i glavna mu je briga da li će da pojede dva ili tri girosa i pokušava da šarmira mnogo mlađe devojke poznavanjem muzike. Vrlo brzo shvatamo da je sin njegov, a da je Tamara samo njegova devojka i da je njegova proždrljivost nešto kasnije glavni pokretač situacije. Dalji tok vam neću otkrivati, ali znajte da se vrlo brzo situacija menja, Toni postaje ubeđen da je žrtva, i to više puta, a svoju tužnu sudbinu koristi za pribavljanje obroka, seksa, društvenih poena… 
+
Toni: nepodnosliva lakoća samoljublja, Martina Marinković
(Тони:  неподносливата леснотија на самољубието, од Мартина Маринковиќ)
https://booksa.hr/kritike/toni-nepodnosljiva-lakoca-samoljublja
U posljednje vrijeme sve češće razmišljam o autorima i autoricama koji pišu iz perspektive ili fokalizacije likova suprotnog spola, i koliko to zna biti (ne)uspješno. Kristian Novak, primjerice, od regionalnih autora prvi mi pada na pamet kao netko tko je u dva romana veoma uspješno ispisao i bez uklizavanja u klišej okarakterizirao žene; Milenu u Ciganin, ali najljepši i Profu u romanu Slučaj vlastite pogibelji. Pisanje likova suprotnog spola koji će biti dovoljno karakterno izraženi da su u tekstu uistinu vjerodostojni, a da pritom nisu dovedeni do granice karikaturalnosti ili pak svedeni na estetski ispolirano pretjerivanje, kao u slučajevima primjene male ili female gazea, autorima i autoricama, posebice duljih proznih formi poput romana, nije nimalo lak zadatak.
+
WOW Athens Festival
27.03, 18:30 Мојот маж (режија: Марија Маганари)
19:30 Румена Бужаровска (разговорот го води Анастасија Јамали)
Културен центар на фондацијата „Ставрос Нијархос“
+
Για την Rumena Bužarovska ο φεμινισμός δεν είναι ριζοσπαστικός (For Rumena Bužarovska, feminism is not radical)
Румена Бужаровска зборува за книжевноста како политичко делување, за феминизмот во време на подем на авторитаризам, и за тоа зошто настојува да пишува за својата локална публика.
https://www.oneman.gr/onecity/politismos/gia-tin-rumena-buzarovska-o-feminismos-den-einai-rizospastikos
+
The London Book Fair
11.03.2026, 16:00 – 17:00
Literary Translation Centre
Panel: From the Fringes of Europe to the World: The Expansion of Global Literature
+
S „Тоnijevcima“ bez sažaljenja: ROZA, portal za feminističke i lijeve politike
Rekla bih da u mojim pričama često postoji i žena koja, iako je na ivici da doživi otkrovenje, nastavlja da živi po starom. Zbog toga sam dobijala i kritike – da to možda nije feministički, da bi ženski likovi, barem u književnosti, trebalo da se emancipuju i na taj način podstaknu druge žene da učine to isto, budu im inspiracija. Ali stvarnost nije takva
U književnosti već uveliko poznate i proslavljene sjevernomakedonske spisateljice, prevoditeljke i profesorice Rumene Bužarovske postoje pukotine u kojima žene pokušavaju da prežive, ne nužno i da se „oslobode“. Te pukotine javljaju se u jeziku, u tijelu, u međuljudskim odnosima. Junakinje Rumene Bužarovske nijesu heroine u klasičnom smislu, ali nijesu ni pasivne žrtve – one su ogledalo društva koje ih oblikuje.
Njen najnoviji roman „Toni“ otvorio je još jedno neugodno pitanje – pitanje muškosti kao naučenog obrasca ponašanja koji svima nanosi štetu. Dok čitamo ovaj roman, osjećamo bijes, nelagodu, čak i sažaljenje. Ono što sigurno nećemo osjetiti je ravnodušnost.
+