S „Тоnijevcima“ bez sažaljenja: ROZA, portal za feminističke i lijeve politike
Rekla bih da u mojim pričama često postoji i žena koja, iako je na ivici da doživi otkrovenje, nastavlja da živi po starom. Zbog toga sam dobijala i kritike – da to možda nije feministički, da bi ženski likovi, barem u književnosti, trebalo da se emancipuju i na taj način podstaknu druge žene da učine to isto, budu im inspiracija. Ali stvarnost nije takva
U književnosti već uveliko poznate i proslavljene sjevernomakedonske spisateljice, prevoditeljke i profesorice Rumene Bužarovske postoje pukotine u kojima žene pokušavaju da prežive, ne nužno i da se „oslobode“. Te pukotine javljaju se u jeziku, u tijelu, u međuljudskim odnosima. Junakinje Rumene Bužarovske nijesu heroine u klasičnom smislu, ali nijesu ni pasivne žrtve – one su ogledalo društva koje ih oblikuje.
Njen najnoviji roman „Toni“ otvorio je još jedno neugodno pitanje – pitanje muškosti kao naučenog obrasca ponašanja koji svima nanosi štetu. Dok čitamo ovaj roman, osjećamo bijes, nelagodu, čak i sažaljenje. Ono što sigurno nećemo osjetiti je ravnodušnost.
+
Women of the Year 2025, Harper’s Bazaar Serbia
Spisateljica je izgradila literarni svet koji čitaoca navodi da preispita ukorenjene stereotipe i dinamiku odnosa polova u našem društvu
Rumenu Bužarovsku lokalna publika poznaje pre svega kao autorku britkih priča iz zbirki Osmica, Moj muž i Nikuda ne idem, a ove godine je njen roman Toni u kratkom roku stekao brojne čitaoce i pokrenuo burne rasprave o muškosti na Balkanu. Osim kao spisateljica, Bužarovska radi i kao profesorka američke književnosti, prevoditeljka i esejistkinja, a budući da je njeno bavljenje tekstom analitičko i razigrano, bez obzira na formu, ovi književni svetovi poslužili su i kao osnov za pozorišne predstave i filmove širom regiona. Razgovarale smo upravo o posmatranju i raslojavanju stvarnosti, o žanrovima, prevodima i panelima, o poziciji istočnoevropskih autorki, feminizmu i katarzičnosti humora. Sve to, nadam se, protiv romantizacije i mitologizacije književnog rada.
Srećemo se u jesen, dok trčite između festivala i gostovanja, a život književnika deluje prilično glamurozno sa strane. Kako u stvari izgledaju ta stalna putovanja i neprekidni (verujem slični) okrugli stolovi?
+
Harper’s Bazaar Serbia Woman of the Year Award for 2025
Decembar uvek nosi posebnu simboliku: vreme je sabiranja utisaka, slavljenja postignuća i tihog preispitivanja svega što smo tokom godine postale. U tom duhu, novo izdanje Harper’s BAZAAR Srbija posvećeno je ženama koje su obeležile 2025. — one koje pomeraju granice, stvaraju nova pravila i dokazuju da snovi postaju stvarnost kada se hrabrost i rad susretnu u istoj ravni.
Nagrade Women of the Year 2025 odlaze u ruke izuzetnim stvarateljkama i vizionarkama čiji glas odjekuje daleko van granica njihovih profesija: Josipi Lisac, Tamari Kalinić, Teodori Injac, Aidi Redžepagić, Sandi Janković (Sanda Simona), Bojani Nikitović, Mirjani Karanović, Marini Maljković, Katarini Bogdanović Kukli, Rumeni Bužarovskoj, ali i jedinom muškarcu u ovoj selekciji — Davidu Jovanoviću, čiji je film Sunce nikad više kandidat Srbije za Oskara u kategoriji Najbolji međunarodni film 2025.
https://www.harpersbazaar.rs/magazin/women-of-the-year-2025
+
Zatvoreni krug muškosti: Dalibor Plečić
Nema poznatije makedonske spisateljice u ovom trenutku od Rumene Bužarovske. To je prosta činjenica i nema nikakve sumnje da vaskolika postjugoslovenska publika s dušom čeka njena nova ostvarenja. Ali Bužarovska je daleko od pukog književnog fenomena: ona dođe kao kulturni seizmograf koji godinama precizno registruje mikro i makro pukotine balkanske i svetske burne (čuj mene – tmurne) svakodnevice. Njene zbirke priča predstavljaju hibrid antropologije, satire i psihijatrijskog kartona, a lakoća kojom to radi samo doliva ulje na kritičku vatru svih nas koji se bavimo književnom kritikom.
Sada se Bužarovska konačno odlučila da svoje spisateljske mogućnosti oproba u dužoj literarnoj formi, u romanu. Kroz istoriju, od Flauberta, Tolstoja, Defoa, pa sve do Gibsona i nekih savremenih ostvarenja, muški kanon u romanu dugo se bavio ženom. U svom prvom romanu, pod imenom Toni, Bužarovska je uradila suprotno: za glavnog lika i najbitnijeg protagonistu uzela je istoimenog muškarca: Tonija.
Bužarovska u Toniju izvodi virtuoznu vivisekciju balkanskog muškarca koji nikada nije odrastao, koji je uveren da je svet tu zbog njega, koji je vulgaran, sebičan, narcisoidan — prava jedna „muška svinja“. On ima 53 godine i čitava struktura romana, koja se samo oko njega vrti, gotovo je klaustrofobično linearna. Radnju u delu, od odmora u Grčkoj do poslednjih scena, pratimo sukcesivno, bez digresija i velikih narativnih rukavaca. Međutim, Bužarovska radi ono što ume najbolje: minimalnom radnjom postiže maksimalnu psihološku rezoluciju.
+
Presentation of the winners of the Štefica Cvek Award
28 October, 19.00 Thursday
Makka bar
Presentation of the winners of the Štefica Cvek Award: A discussion with Rumena Bužarovska and Biljana Crvenkovska (within the Gender and the City series organized by Coalition Margins)
+